Hamdija Muratović, predsjednik Udruženja stečajnih upravnika FBiH, govori o posljedicama presude Ustavnog suda Federacije o Zakonu o stečaju

Kakve su posljedice primjene presude Ustavnog suda FBiH o neustavnosti dva člana Zakona o stečajnom postupku u BiH?

- Ono što se priča u javnosti da je zakon neustavan, to nije tačno. Ustavni sud nije presudio da je zakon neustavan, nego dva njegova člana, i to član 33. i član 40. Ostali su ustavni.

Zbog čega su oni neustavni?

- Ja mogu govoriti o trenutnom stanju, odnosno o tome šta bi značilo neprimjenjivanje ova dva člana. O razlozima neustavnosti je rekao Sud. Znači, član 33. govori o višem isplatnom redu i on je ovom presudom proglašen neustavnim, odnosno ukinut je.

Radnici gube

On je dosad davao radnicima prioritet u isplati njihovih osam zadnjih plata na nivou zagarantovane, dok član 40. govori o troškovima i dugovima mase. U prevodu, ukoliko se ova dva člana ne primjenjuju zbog svoje neustavnosti, nemoguće je uopšte provesti stečajni postupak zbog nedostatka sredstava za vođenje postupka.

Znači, to bi dovelo do stopiranja svih stečajnih postupaka koji se trenutno vode u FBiH?

- Tačno. Vidite, član 40. se proteže na još dva člana. Član 41. govori o troškovima postupka, tu se misli na troškove angažmana stečajnog upravnika, njegove saradnike, takse koje treba platiti, vještačenja, odbor povjerilaca i slično. Član 42. su dugovi mase, to su svi oni dugovi koje je upravnik stvorio od otvaranja postupka, za potrebe i zastupanje stečajnog dužnika, dugovi advokatima i slično. Sve ovo znači da bi, primjenjujući presudu, stečajni upravnik trebao obavijestiti svoje saradnike da ih više neće plaćati, odnosno da nije poznato kad će ih moći plaćati. Zašto? Zato što isplatni razred predviđen za te troškove više ne postoji, jer je suprotan Ustavu FBiH. Sad, pošto su svi drugi članovi zakona ustavni, član 132. kaže da ako stečajni dužnik (firma u stečaju, op.a.) nema novca za troškove postupka, stečajni upravnik je dužan da predloži zaključenje stečaja. Ukoliko to uradi, stečajni sudija je dužan da pozove sve zainteresovane, povjerioce ili neke druge interesne strane, da predujme troškove postupka. Ako se niko ne javi, onda ide zaključenje, odnosno obustava stečajnog postupka.

Je li dosad bilo takvih slučajeva?

- Po dosadašnjoj praksi, to jednostavno nije izgledno. Bilo je slučajeva u kojim je stečajni sudija tražio predujam kako bi se postupak nastavio, međutim, niko nikada nije uplatio predujam. Teško je to predvidjeti, a troškovi mogu biti u rasponu od tri do 600 hiljada KM.

U suštini, radnici su nakon ove presude u nepovoljnijem položaju, iako je nakana apelacije bila da im osigura bolji položaj?

- Radnici su ostali bez višeg isplatnog reda, a ovakva odluka je njima dala manje prava nego što su imali. Zapravo, da budem jasniji - izvršenjem ove odluke ne da bi dobili manje prava, nego bi im bila oduzeta sva prava, jer se stečajni postupak ne bi mogao provesti, a oni ne bi mogli naplatiti ama baš ništa. Ako se ne vodi stečajni postupak, iz razloga koje sam naveo, radnici niti bilo koji drugi povjerilac neće dobiti ništa. Oni se namiruju iz imovine koja čini stečajnu masu stečajnog dužnika. Ako se postupak zaključi, nemaju se iz čega namiriti.

Radnici najavljuju i tužbe protiv Federacije BiH nakon ovakve odluke Ustavnog suda. Kako na to gledate?

- Nemaju oni pravnog osnova da tuže FBiH. Nemaju zašto. Njihova prava nisu ukinuta, nego je samo dio njih pomjeren u viši isplatni red. U javnost se, nažalost, iznose obmane i neistine i radnici se dovode u zabludu. Činjenica je da su radnici sada dobili manja prava i to je fakat. Ustvari, nisu dobili ništa.

Da li je bilo slučajeva da radniku nisu priznata sva njegova potraživanja, kako se govori i u apelaciji i u presudi?

- To je apsolutno netačno. Radnici su sve svoje prijavljivali tokom stečajnih postupaka. Čak po Zakonu o stečaju, u članu 110, stoji da je stečajni upravnik dužan, čak i ako radnik ne prijavi - to se odnosi samo na radnike - da za njega prijavi sva njegova osnovana potraživanja. Oni su jednostavno bili raspoređeni u dva isplatna reda, od kojih je jedan viši, a koji je radnicima davao pravo da se namire gotovo prije svih, u visini zadnjih osam minimalnih plata. Sva ostala potraživanja, pa i razlika od ovih osam plata, išla je u opći isplatni red. Stavljanjem člana 33. van snage, on je izgubio pravo na viši isplatni red i tu je radnik na gubitku.

Šta je radnicima raditi u ovom trenutku?

- Ja bih radnicima poručio da se na vrijeme bore za svoja prava, kao i svi drugi povjerioci što to rade. Oni krenu sa tužbom na vrijeme. Naprimjer, ako ne dobije tri plate, radnik treba tužiti i kad dobije tužbu, ako je ne može odmah naplatiti, traži hipotekiranje. Na taj način on postaje razlučni povjerilac, odnosno staje u isti red kao banke ili nekad Poreska uprava. Tako se radnik može zaštititi u budućnosti. Ali, to su pitanja koja svako za sebe kao nosilac statusa povjerioca mora riješiti, sam sebe mora zaštititi ili se kazniti.

Obraćanje premijeru

Radnici su, nažalost, propuštanjem blagovremene zaštite bivali kažnjeni, jer ostali povjerioci razgrabe novac. Mi imamo slučajeva da cijela imovina bude predmet razlučnog prava i onda radnicima ne ostane ništa.

Jesu li sudovi zauzeli stav kako provoditi ovu presudu, s obzirom na posljedice koje donosi?

- U Federaciji BiH je više od 600 stečajnih postupaka otvoreno. Primjena ove presude bi značila da mi zaključimo ove predmete sa svim posljedicama koje bi nastupile, a koje su ogromne i nesagledive. Kao predsjednik Udruženja stečajnih upravnika obratio sam se premijeru FBiH i ministru pravde da pokušaju naći rješenje. Postoje neka tumačenja, koja nisu oficijelna, ali dolaze iz krugova pravnika, da treba direktno primijeniti presudu, ali ima i onih koja kažu da se Parlament mora izjasniti o načinu na koji bi se odluka trebala implementirati. Da li da idu izmjene zakona ili šta već. Ja znam da će biti posljedica ako, kao stečajni upravnik, primijenim ovakvu odluku Ustavnog suda, a ako je ne primijenim, suočavam se sa činjenicom da ne poštujem Sud.